Nakon sitne zavrzlame prije polaska prema Puli (čitaj: stanovita individua je zaboravila auto
) konačno smo krenuli. Uz kratko stajanje u Pazinu, na festival dolazimo minutu prije nastupa High Tone-a, koji su i bili glavni razlog našem dolasku već u četvrtak.
High Tone ne može loše, pa tako nije loše bilo ni ovaj put. Iako, koncert nije bio za čistu peticu, definitivno je bio za vrlo dobar plus. Svirali su uglavnom stvari sa novog i električnijeg albuma uz odlične video projekcije. Nakon njih nastupile su
Las Balkanieras, ali njih baš i nismo doživjeli jer smo već lagano kretali na spavanac. Ostale bine prvi dan nismo stigli obić' u tom kratkom vremenu. Za četvrtak, ljudi skroz dosta. U petak smo do nekih 5 popodne slagali
Electrosplash floor pripremajući video za
Brain Decay koji se trebao održati istu večer i nakon zgotovljenog posla u ''
A je to stilu'' s moje strane (čitaj: kablovi vise posvuda) otišli smo na kupanac u obližnji Štinjan. Vraćamo se oko 21h kada se i ekipa već zagrijavala za drugu večer festivala. Malo iza 22h, počeo je
Bamwise koncert. Počeli su dobro uz malo preglasne perkusije koje su možda bile mrvicu prenametljive. Ipak, to nije bio velik problem. Problem se uskoro pojavio u obliku pregrijanog pojačala te je svirka prekidana 3-4 puta. Bamwiseovci su bili frustrirani s razlogom jer tako nešto ne bi se smjelo događati ekstremnoj vrućini usprkos. Situaciju su riješili ventilatori usmjereni u pojačala.
Bamwise koncert je završio i na binu se popeo slovenski
Elvis Jackson. Bolje da nije. Bezvezna polu-pop-punk-ska dosada. Tada se našlo i vremena za obilaženje drugih, manjih bina.
Digitron stejdž je bio uvjerljivo najbolji i najšarmantniji.
Vrki nije izlazio iz bukse po 12 sati. I sve nas je izdubirao. Vrhunac je bio predjutro kad su
Dr.Obi i
Vrki uz
Mc Chakku odradili vrhunski session uz sjajnu komunikaciju s publikom. Na
Soundsplash stejdžu (koji smo prozvali ''Ibica flor'' zbog hrpe padobranaca i uglavnom dosadnjikave mjuze) je uglavnom svirao jungle-dnb uz povremene dubstep ulete (i to dobre koliko sam čuo u onih par kratkih navrata, sjećam se da sam čuo jednu stvar od
Balkanskog). Zadnji je ostao
Electrosplash stejdž koji je jedini bio natkriven. Prije mene, vrtili su dečki iz riječkog
Samodajedramenbejz kolektiva. I moram priznat da su bolje izgledali nego šta su zvučali. Bilo ih je nekoliko na bini (perkusije, MC i dj) ali to baš i nije pomoglo jer im je mjuza bila samo prosječna te je zvučala nekako zastarjelo. A i bome su mi kratkoročno zakomplicirali život jer su ostavili svoj nekakav jadni
Korgov mikser sa 10 milijuna dugmića u roznoj i bijeloj boji koji su još i svijetlili u mraku
. Uglavnom, bijedna igračka koju više nikad ne želim vidjet u svojoj blizini
. Preštekali smo se na jadnog
Behringera 
koji je unatoč svojem jadu 100 puta bolji od one
Korgove šminkerske igračkice. I onda još jedan mali šok, na jednom plejeru se nije mogao namjestiti cue. Dakle, improvizacija na visini. Ipak, odradio sam opasnu
neuro/darkstep/tekstep/technoid 
dvosatnu setčinu i dosta sam zadovoljan kako je ispalo. Mislim da je i ekipa bila zadovoljna i solidno rasplesana. Nakon mene je
Disbreakz stisnuo play uz svoju
Spiderman masku i rastjerao ekipu, koja se kroz neko vrijeme počela vraćat na floor i brijuckat uz breakore. Zadnji su nastupili
Demonaut i Breakomora sa svojim teatralnim performansom, i stvarno, čovjek se od srca nasmije dok ih gleda/sluša. Na glavnoj bini, uspio sam još kratko čut dvojac
Smith & Mighty kojih se sjećam još od prije 10 godina sa poznatih
K7 dj-kicks kompilacija i ovo danas baš i nema veze sa onim zvukom (čitaj: dubstep
). I kao, što sam već naveo, jutro se čekalo na
Digitron dub
flooru gdje je bila super vibrica i ekstra kvalitetna mjuza. Na spavanac se išlo oko 7-8 ujutro i već u 10 me probudio (i ne samo mene nego pola kampa) manijak koji se derao ''ovo nisam ja, ovo priča vuvuzela“
. I tako nakon, najgore kave u životu, odosmo se kupat/spavat na rt Kamenjak na kojem su bili valovi valjda 2-3 metra visoki i nevjerojatno hladno more. Ispremiješali se slojevi pretpostavljam, pa su se ovi hladniji popeli gore. Zanimljivo je da me dok sam drijemao na plaži zvao prijatelj iz Županje…Pa di si, pa ovo pa ono, kad ono buć: i on na rt Kamenjaku. A nije došao na
Seasplash... Vraćamo se na festival opet oko 21h. Prvi je na glavnoj bini bio
Postolar Triper sa osrednjim koncertom i nakon toga su se gore popeli
Stilnessi i zvučali su dosta bolje nego zadnji put kad sam ih slušao. Te su večeri još nastupili
Iration Steppas od kojih su svi imali velika očekivanja zbog navodnog odličnog nastupa na lanjskom
Outlooku, ali nisu se baš dojmili. Čujem da su bili bahati, a svirka im je prošla uz samo njima znane tehničke probleme. Sveusvemu, svirka im se može opisati kao: ''nikako da krenu''. Doduše, krenuli su zadnjih 15minuta. Nakon njih su svirali engleski
Gentlemen's dub club solidnu, ali niš posebnu dub-ska varijantu. Na
electrosplash flooru je u subotu bio
Sirup. Svirala je, naravno, house varijanta i to dosta tiho pa se tamo i nismo baš previše zadržavali. Na soundsplash-u je dobar dio prema kraju večeri/jutru vrtio
Danny bwoy i to kvalitativno promjenjivu dnb-jungle varijantu. I tako, opet se dobar dio večeri i jutro provelo na
Dubsplash flooru na kojem je rasturao
Weeding dub uz pomoć
Vrkija i
Bamstera, te povremene MC ulete. Opet se otišlo na spavanac oko 7 i nakon par sati sna otišlo se na kupanac koji zbog povremene kiše i nije bio nešto posebno. Na after parti nismo otišli jer smo morali krenut za Zagreb. Sveusvemu, još jedan dobar
Seasplash i da ga nema, trebalo bi ga izmislit. Jedini mali minusić je nedostatak još jednog floora na kojem će se vrtit breaks-trens-simo-tamo varijanta. Ljudi bilo otprilike 3000.
Početna stranica 
"vuvuzela lik" je kralj kraljeva, pola ljudi koje je probudio mu je padalo od smjeha iako su ljuti izašli iz šatora 
