6. Vip Zagreb Jazz Festival10.-14. 11. 2010. / ZKM SAXOPHONE SUMMIT featuring JOE LOVANO, DAVE LIEBMAN & RAVI COLTRANE
10.11. u 20:00 sati
Jazz saksofonisti Joe Lovano, Dave Liebman i Michael Brecker 1996. utemeljili su skupinu Saxophone Summit. Godine 2004. za izdavačku tvrtku Telarc (Menart) objavili su prvi zajednički kompakt disk, “Gathering of Spirits”. Nakon četiri godine objavili su i drugi kompakt disk, ali bez Breckera koji je preminuo početkom 2007. Iako potreseni tim gubitkom njegovi su suradnici odlučili nastaviti suradnju, a snimanje je proteklo u ozračju žalovanja za prijateljem i cijenjenim jazz glazbenikom. Poziv da se priduži ovom elitnom društvu i popuni Breckerovo mjesto prigodom snimanja albuma “Seraphic Light” (Telarc/Menart) dobio je saksofonist Ravi Coltrane, sin legendarnog Johna Coltranea. To je priznanje zaslužio zahvaljujući reputaciji koju je početkom sedamdesetih stekao surađujući s poznatim glazbenicima, između ostalih i sa slavnim očevim bubnjarom Elvinom Jonesom, a poslije i vodeći vlastite skupine. Osim što u ovom sastavu sviraju tenor saksofone boju zvuka obogaćuju svirajući i druga glazbala: Coltrane i Liebman sopran saksofon, Lovano i Liebman flaute, a Lovano i više vrsta klarineta.
Joe LovanoGrammyjem nagrađeni saksofonist, klarinetist, flautist i bubnjar Joseph Salvatore Lovano rođen je 1952. u Clevelandu, u američkoj saveznoj državi Ohio. Bio je proglašavan najboljim jazz saksofonistom i glazbenikom, a njegovi albumi najboljim jazz izdanjima. S lakoćom svira razne podžanrove jazza i djeluje u raznim formacijama, od dua do jazz orkestra, surađujući s najznačajnijim jazz umjetnicima. Nerijetko nastupa i s orkestrima klasične glazbe. U svijet jazza uveo ga je otac, saksofonist Tony “Big T” Lovano, od kojega je naučio osnove te glazbe. Kao šestogodišnjak počeo je svirati alt saksofon koji je pet godina poslije zamijenio tenorom. U mladosti je slušao glazbu Charlesa Lloyda, Jamesa Moodyja, Rahsaana Rolanda Kirka i Georgea Colemana, a u najranijem je razdoblju karijere svirao sa Sonnyjem Stittom, Cliffordom Jordanom i Deweyom Redmanom. Na početku karijere na njega su, među ostalima, utjecali Charlie Parker, Miles Davis, Gil Evans, Jimmy Giuffre, John Coltrane, Dizzy Gillespie i Sonny Stitt. Na visokoj glazbenoj školi Berklee, gdje je studirao, predavači su mu bili Herb Pomeroy i Gary Burton. Profesionalno iskustvo stjecao je svirajući s orguljašima: Jackom McDuffom i dr. Lonniem Smithom, te u jazz orkestrima Woodyja Hermana i Mela Lewisa. Poslije je svirao s Johnom Scofieldom s kojim je, zajedno s Billom Frisellom, dugogodišnji član tria Paula Motiana, te s Vanguard Jazz Orchestrom, Herbiem Hancockom, Elvinom Jonesom, Charliem Hadenom, Carlom Bley, Leeom Konitzom, Abbey Lincoln, Michelom Petruccianijem, Bobbyjem Hutchersonom, Bobom Brookmeyerom i drugim najpoznatijim jazzistima. Godine 2008. preuzeo je vodstvo poznatog ansambla SF Jazz Collective. Za tvrtku Blue Note, za koju objavljuje od početka 1990-ih, snimio je niz albuma kao vođa skupine. Na nekima od njih sudjeluju čuveni glazbenici poput Jima Halla, Gunthera Schullera, Davea Hollanda, Michaela Breckera, McCoya Tynera ili Hanka Jonesa. Za devet od tih albuma bio je nominiran za nagradu Grammy, a osvojio ju je za CD “52nd Street Themes” u kategoriji najboljeg albuma velikog ansambla. Neke od svojih programa i albuma posvetio je slavnim glazbenicima, primjerice Johnu Coltraneu, Milesu Davisu, Enricu Carusu i Franku Sinatri. Objavio je edukacijski DVD “Jazz Improvisation: A Personal Approach with Joe Lovano”. Više je puta u uglednom američkom časopisu Down Beat bio proglašavan jazz glazbenikom godine i najboljim tenor saksofonistom, a isto mu je priznanje dodijeljivano i za albume. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja između kojih i počasnog doktorata na visokoj glazbenoj školi Berklee. Joe Lovano je poznat je po uzbudljivim nastupima, a neki od njih, ostvareni u najprestižnijim jazz klubovima poput Village Vanguarda i Dizzy's Clubu Coca-Cola, dokumentirani su i objavljeni na diskografskim izdanjima. Hrvatsku je publiku oduševio nastupivši 2. studenog 2006. sa svojim nonetom na Zagreb Jazz Festivalu u kinu Studentskog centra.
Odabrana diskografija:Tenor Legacy (BlueNote/Dallas Records, 1993.)
Quartets - Live at the Village Vanguard (BlueNote/Dallas Records, 1995.)
Celebrating Sinatra (BlueNote/Dallas Records, 1996.)
Trio Fascination (BlueNote/Dallas Records, 1998.)
52nd Street Themes (BlueNote/Dallas Records, 2000.)
Joyous Encounter (BlueNote/Dallas Records, 2005.)
Streams of Expression(BlueNote/Dallas Records, 2006.)
Folk Art (BlueNote/Dallas Records, 2009.)
Dave LiebmanSopran i tenor saksofonist, flautist i skladatelj Dave Liebman rodio se 1946. u Brooklynu, predgrađu New Yorka u istoimenoj američkoj saveznoj državi. Klasično je obrazovan glazbenik koji vješto sira glasovir što mu olakšava skladanje. Diplomirao je američku povijest na sveučilištu New York. Jedan je od rijetkih saksofonista kojemu je sopran saksofon glavno glazbalo, mada svira i tenor saksofon. Za jazz se zainteresirao već u mladosti slušajući klupske nastupe Johna Coltranea, ali je istodobno slušao i glazbu Elvisa Presleya, Beatlesa, Jimija Hendrixa i Creamovaca. Tijekom studija svirao je s Lenniem Tristanom i Charlesom Lloydom, a u ranom razdoblju karijere s Peteom LaRocom, Chickom Coreaom, Daveom Hollandom, Steveom Swallowom i Pee Wee Ellisom. Nastupao je u jednoj od prvih fusion skupina, Ten Whewel Drive, što je djelovala istodobno s poznatom skupinom Blood Sweat & Tears, a u kojoj je svirao bariton, tenor i sopran saksofon, flautu i klarinet. U tom je sastavu započeo svirati sopran saksofon koji je do danas ostao iznmno značajan u njegovoj karijeri. Najznačajnije suradnje ostvario je s Elvinom Jonesom i Milesom Davisom te s Richiem Beirachom s kojim je djelovao u raznim formacijama, među ostalima u sastavu Lookout Farm koji su kritičari časopisa Down Beat 1976. uvrstili na prvo mjesto u kategoriji sastava koji zaslužuju veću pažnju. Zajedno s Beirachom poslije je vodio sastav Quest. Osim sa slavnim američkim, Liebman je surađivao i s najznačajnijim europskim jazz glazbenicima, među ostalima s Joachimom Kuhnom, Danielom Humairom, Bobom Stensonom, Paulom Fresuom i Jonom Christensenom, ali i orkestrima poput Brussels Big Banda, WDR Radio Big Nanda, NDR Radio Big Banda i Metropole Orchestra.
Osim spomenutih sastava Lookout Farm i Quest, sam ili u suradnji s drugim glazbenicima vodio je skupine Open Sky Trio, David Liebman Quintet i druge s kojima je svirao stilski različitu glazbu. Sudjelovao je u snimanjima više od tristo albuma, od čega stotinjak kao voditelj ili suvoditelj sastava. Tijekom karijere svirao je glazbu posvećenu Johnu Coltraneu, a osim njegovih obožava svirati i skladbe Charlesa Mingusa. Plodan je skladatelj s više od dvjesto snimljenih djela. Osim suradnji s mnogim big bandovima vodio je i vlastiti s kojim je izvodio autorske skladbe i za koje su aranžmane pisali slavni orkestratori poput Jima McNeelyja i Vincea Mendoze.
Početkom 1970-tih okupljao je glazbenike u organizacije Free Life Communications, The New York State Council of the Arts i Space for Innovative Development, a danas je aktivan u edukaciji, među ostalim i kao umjetnički direktor Međunarodnog udruženja jazz škola. Na svojim mnogobrojnim putovanjima nerijetko sudjeluje u akcijama za pomoć siromašnoj djeci i često svira za njih, primjerice u Nepalu i El Salvadoru. Autor je brojnih stručnih knjiga od kojih su neke prevedene na razne jezike. Za diskografska izdanja, skladbe, izvodilaštvo i edukativni rad primio je mnogobrojne nagrade i priznanja. Dodijeljen mu je počasni doktorat na helsinškoj akademiji Sibelius.
Odabrana diskografija:
Miles Davis: On the Corner (Columbia/Menart, 1972)
Lookout Farm (ECM/Aquarius Records, 1973.)
Saxophone Summit: Gathering of Spirits (Telarc/Menart, 2004.)
Negative Space (Verve/Universal Music, 2005.)
Saxophone Summit: Seraphic Light (Telarc/Menart, 2008.)
Ravi Coltrane
Saksofonist Ravi Coltrane, rođen 1965. u New Yorku, u istoimenoj američkoj saveznoj državi, ime je dobio po slavnom indijskom sitaristu Raviju Shankaru koji je utjecao na rad njegova oca, velikana jazza Johna Coltranea. Iako je stidljivo stupio na jazz pozornicu, ne želeći se “šlepati” i koristiti slavom svoga oca i majke Alice Coltrane, koja je s velikanom svirala u zadnjem razdoblju njegove karijere, izgradio je reputaciju respektabilna glazbenika suvremenog jazza, ponajprije zahvaljujući Elvinu Jonesu u čijem je sastavu Jazz Machin svirao tijekom 1990-ih. Surađivao je s najznačajnijim jazzistima mlađeg naraštaja, posebice Steveom Colemanom, a afirmirao se i kao vođa sastava objavivši niz samostalnih albuma. Pokrenuo je i vlastitu izdavačku tvrtku RKM Music kroz koju promiče djelovanje mladih, progresivnih američkih jazzista. Odrastao je slušajući ploče klasične glazbe uz svoju majku, ali i nju kako svira glasovir i orgulje te pjeva pjesme duhovna karaktera. Kao mladić slušao je i očeve ploče kako bi se upoznao s nazivima skladbi i godinama snimanja, ali naposlijetku se zaljubio u jazz. Već tada svirao je klarinet, no želio se posvetiti nekom od glazbala s piskom. Tada je započelo njegovo glazbeno obrazovanje, ubrzo i na California Institute for the Arts. Na početku karijere svirao je sa slavnim jazz bubnjarima, osim Elvina Jonesa s Jackom DeJohnetteom i Rashiedom Alijem, a poslije i s drugim slavnim jazzistima, među ostalima s Geri Allen, Kennyjem Barronom, McCoyem Tynerom, Pharoahom Sandersom, Branfordom Marsalisom, Stanleyom Clarkeom, Royom Haynesom i Herbiem Hancocokom, ali i poznatim rockerom Carlosom Santanom. Godine 2008. postao je članom skupine The Blue Note 7, septeta utemeljenog povodom obilježavanja sedamdeset godina postojanja kultne izdavačke tvrtke na području jazz glazbe, Blue Note Recordsa. S tom je skupinom snimio album “Mosaic” i svirao na turneji izvodeći glazbu slavnih jazzista koji su objavljivali za Blue Note. Vodi vlastiti sastav s kojim je svirao na najprestižnijim svjetskim jazz festivalima, primjerice na Monterey Jazz Festivalu, Montreux Jazz Festivalu, Vienne Jazz Festivalu i Newport Jazz Festivalu. U svoj je band uključio svirača usne harmonike što je utjecalo na posebnost zvuka njegove glazbe. Godine 2005. nastupao je u Indiji kao predstavnik skupine američkih jazz glazbenika koji su tamo bili u organizaciji američke vlade u cilju podizanja svijesti o prevenciji AIDS-a. Nakon toga u Indiji je svirao koncert posvećen Martinu Lutheru Kingu, na jazz festivalu u New Delhiju, te kao klarinetist u neplaniranom nastupu uz svirače tradicijskih glazbala tijekom posjeta Raviju Shankaru. Uz uspješnu karijeru jazz glazbenika, sustavno proučava i sistematizira očevu glazbenu ostavštinu. Tako je sudjelovao u produkciji Coltraneovih kompakt diskova, između ostalih četverostrukog kompilacijskog CD-a “Legacy” i dvostrukog proširenog reizdanja kultnog albuma “A Love Supreme”.
Odabrana diskografija:
Elvin Jones Jazz Machine: In Europe (ENJA/Menart, 1992.)
Moving Pictures (RCA Records/Menart, 1998.)
From The Round Box (RCA Records/Menart, 2000.)
Mad 6 (Sony/Menart, 2002.)
The Blue Note 7: Mosaic (Blue Note/Dallas Records)
Blending Times (Savoy Jazz, 2009.) PAT MARTINO TRIO
11.11. u 20:00 sati
Gitarist i skladatelj Pat Martino, pravim imenom Pat Azzara, rođen je 1944. u Philadelphiji, u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. Sin pjevača Carmena “Mickeya” Azzare, gitaru je počeo svirati u ranoj mladosti, nadahnut glazbom Wesa Montgomeryja kojem je posvetio jedan album. Prema mišljenju kritičara jedan je od najubudljivijih i najvirtuznijih gitarista na današnjoj jazz sceni. Poznat kao soul jazz i postbop glazbenik, gitaru je počeo svirati kao dvanaestogodišnjak, a profesionalnu je karijeru započeo kao petnaestogodišnjak napustivši školovanje i posvetivši se samo glazbi. U ranom razdoblju svirao je rock glazbu, a poslije i jazz i to sa slavnim saksofonistima, među ostalima sa Sonnyjem Stittom, Johnom Handyjem, Redom Hollowayom, Willisom Jacksonom i Ericom Klossom te s pjevačem Lloydom Priceom. No, karijeru su mu obilježile suradnje s brojnim orguljašima: Jimmyjem McGriffom, Charlesom Earlandom, Jackom McDuffom, Trudyjem Pittsom, Jimmyjem Smithom, Donom Pattersonom i Richardom Grooveom Holmesom. Surađivao je i s drugim poznatim jazzistima: Woodyjem Hermanom, Chickom Coreaom, Slideom Hamptonom, Bobbyjem Hutchersonom i Stanleyom Clarkeom. Krajem 1960-ih svirao je nadahnut indijskom tradicijskom glazbom, a u 1970-ima je djelovao pod utjecajem glazbenog stvaralaštva Karlheinza Stockhausena. Tijekom karijere snimio je mnogo albuma kao član sastava drugih glazbenika te četrdesetak kao vođa vlastitog. Na snimanjima njegovih albuma svirali su poznati jazzisti poput Cedara Waltona, Richarda Davisa, Joea Farrella, Billyja Higginsa, Joea Lovana, Gonzala Rubalcabe, Cassandre Wilson, Christiana McBridea i Johna Patituccija. Pat Martino je dobitnik brojnih priznanja i nagrada. Godine 2004. čitatelji časopisa Down Beat proglasili su ga najboljim jazz gitaristom. Bavi se podučavanjem predajući na filadelfijskom Universityju of the Arts, ali i diljem svijeta, sudjelujući na seminarima i glazbenim radionicama. Osim sviranja gitare, podučava primjenu glazbene terapije i to zasnovanu na vlastitim iskustvima. Naime, nakon operacije, zbog proširenja krvnih žila u mozgu, 1980. je izgubio pamćenje i zaboravio sve o dotadašnjoj glazbeničkoj karijeri, uključujući i sviranje gitare. Mada su liječnici rekli da će to stanje najvjerojatnije ostati trajno, ponovnim učenjem, uz pomoć prijatelja, ali i računala i gitarskog sintesajzera, među ostalim slušanjem svojih starih ploča, postupno se prisjećao važnih detalja svoga dotadašnjeg života i ponovno je naučio svirati gitaru. Na jazz scenu se vratio 1987. i otada redovito nastupa diljem svijeta te je asistent na Universyityju of the Arts u Philadelphyji. Služi se metodom za improviziranje koju je sam razvio. Nedugo je utemeljio vlastitu izdavačku tvrtku APM Records.
Odabrana diskografija:
El Hombre (Prestige/Universal Music, 1967.)
East (Fantasy/Universal Muisc, 1968.)
Stone Blue (Blue Note/Dallas Records, 1998.)
Live at Yoshi's (Blue Note/Dallas Records, 2001.)
Think Tank (Blue Note/Dallas Records, 2003.)
Remember - A Tribute to Wes Montgomery (Blue Note/Dallas Records, 2006.) JASON MORAN AND THE BANDWAGON
12.11. u 20:00 sati
Klavirist i skladatelj Jason Moran, rođen 1975. u Houstonu, u američkoj saveznoj državi Texas, klasično je obrazovan glazbenik. Iako je od malena slušao jazz ploče iz roditeljske kolekcije, svirao je klasičnu glazbu, a volio je i hip-hop. Glasovir je počeo učiti kao dijete, a jazzom se zarazio zahvaljujući očevoj kolekciji ploča Theloniousa Monka, kao i tijekom pohađanja Houston School for Performing and Visual Arts, pod utjecajem big banda Boba Morgana. Kao šesnaestogodišnjak pohađao je High School for the Performing and Visual Arts gdje je bio član big banda, ali vodio je i vlastiti jazz kvartet. Godine 1993. kao osamnaestogodišnjak je došao u New York gdje je četiri godine studirao kod poznatog jazz pijanista Jakija Byarda na visokoj glazbenoj školi Manhattan School of Music gdje je 1997. diplomirao. Danas na toj školi i sam povremeno predaje. Osim Byarda, na njegov su glazbeni razvoj snažno utjecali pijanisti Ahmad Jamal i Thelonious Monk te Andrew Hill i Muhal Richard Abrams koji su mu također bili učitelji. Nedugo nakon studija, kao glazbenik drugog naraštaja M-Base pokreta, pridružio se sastavu poznatog alt saksofonista Grega Osbyja koji mu je također bio mentor, a poslije je svirao i sa Steveom Colemanom, Davidom Gilmoreom, Lonniem Plaxicom i Cassandrom Wilson. Dugogodišnji je stalni član kvarteta saksofonista i flautista Charlesa Lloyda, a svirao je i s Wayneom Shorterom, Donom Byronom, Leeom Konitzom, Christianom McBrideom, Raviem Coltraneom, Vonom Freemanom i Joeom Lovanom. Poznat je kao glazbenik suvremena jazz pristupa koji tradiciju obogaćuje novim zamislima. S lakoćom spaja žanrove i očituje poštovanje prema tradiciji jazza (radne pjesme, pjesme zatvorenika, blues), klasične glazbe i drugih stilova te glazbenicima koji su ih stvarali. Posebice štuje legendarnog klaviristu i vođu jazz orkestara Dukea Ellingtona. Otvoren je prema skladbama stilski različitih autora, od Ellingtona preko Bjork i Afrike Bambaate do Brahmsa, Schumanna, Prokofieva i Johna Cagea, te glazbe iz filmova slavnih redatelja poput Kurosawe i Coppole. Iako je iznimno produktivan glazbenik koji objavljuje jedan samostalni album godišnje, još uvijek ima nove zamisli i svježinu. Albume snima uglavnom sa stalnim vlastitim sastavom te tek ponekad s gostima, primjerice saksofonistom Samom Riversom. Tijekom putovanja snima razgovore ljudi iz svih dijelova svijeta koji govore svojim jezikom. Poslije preslušava te snimke, odabire segmente i kao samplove rabi u svojoj glazbi. Jason Moran je dobitnik mnogih priznanja i nagrada, među ostalima nagrade Udruženja jazz novinara za glazbenika u usponu karijere koju je dobio 2003. U glasovanju kritičara Down Beata više je godina uzastopce zauzeo vodeće pozicije u kategoriji Zvijezda u usponu karijere - kao najbolji klavirist, skladatelj i jazz umjetnik, a u Playboyu je 2007. bio proglašen najboljim jazz umjetnikom godine.
Odabrana diskografija:
Modernistic (Blue Note/Dallas Records, 2002.)
The Bandwagon - Live at the Village Vanguard (Blue Note/Dallas Records, 2003.)
Same Mother (Blue Note/Dallas Records, 2005.)
Artist in Residence (Blue Note/Dallas Records, 2006.)
Ten (Blue Note/Dallas Records, 2010.) DAVID MURRAY & VIP FESTIVAL ORCHESTRA
13.11. u 20:00 sati
Tenor i sopran saksofonist, bas klarinetist, flautist, skladatelj i aranžer David Murray rođen je 19. veljače 1955. u Oaklandu u Kaliforniji. Prvu poduku primio je od majke koja je svirala klavir i orgulje u crkvi gdje su nastupali i ostali članovi njihove obitelji. Nakon gospela svirao je rhythm and blues, a učio je svirati i klasičnu gitaru. U mladosti se nadahnjivao glazbom Sonnyja Rollinsa, a poslije i Johna Coltranea, Alberta Aylera i Archiea Sheppa. No, upoznat je i s tradicijom jazza, posebice djelima saksofonista poput Colemana Hawkinsa, Bena Webstera i Paula Gonsalvesa koji su također utjecali na njegov pristup sviranju tenor saksofona. Nadahnjuje se i djelima glazbenika koji ne dolaze iz jazza, primjerice Jimija Hendrixa i Joan Baez, a svirao je posvetu bandu Grateful Dead. Studirao je na Pomona Collegeu u Los Angelesu. Kako bi zaradio za školovanje svirao je po noćnim klubovima. Godine 1975. preselio je u New York gdje je počeo voditi vlastite sastave s kojima je krenuo i na europske turneje. Svirao je s gitaristom Jamesom Blood Ulmerom u njegovu Revelation Ensembleu, sastavom Jack DeJohnette's Special Edition, Cecilom Taylorom, Anthonyjem Braxtonom, McCoyem Tynerom, Lesterom Bowiem, Randyjem Westonom, Elvinom Jonesom, Maxom Roachom, Henryjem Threadgillom i drugim glazbenicima modernog jazza. Jedan je od utemeljitelja i stalni član uglednog World Saxophone Quarteta s kojim je 4. studenog 2005. nastupio na Zagreb Jazz Festivalu u Zagrebačkom kazalištu mladih. Uz to što svira i snima solo, te u duu i triu s raznim glazbenicima, vodi vlastiti kvartet, kvintet, oktet i big band, koji slove za bolje sastave suvremena jazza. Danas je jedan od najproduktivnijih jazzista, a njegova diskografija broji više od sto trideset albuma koje je snimio pod svojim imenom i još gotovo toliko s drugim glazbenicima. Svestran je glazbenik koji je snimao albume u raznim podžanrovima jazza, ali i drugim stilovima. Surađuje sa sastavima komorne glazbe, južnoafričkim plesačima i sviračima, senegalskim sastavom Fo Deuk Revue i guadalupskim Gwo ka Masters. Poznat je kao saksofonist iznimne vještine koji se služi tehnikom cirkularnog disanja što mu omogućuje sviranje dugačkih fraza.
Osim što piše za vlastite sastave skladao je glazbu za filmove: “W Dubois” (1989.), “Dernier Stade” (1996.) i “Karmen Gaye” (2000.), a pisao je i za plesnu skupinu Urban Bust Woman te za New York Public Theatre. Napisao je glazbu za dvije opere: “The Blackamoor of Peter the Great” (2004.) za gudače i pjevače, zasnovanu na Puškinovim spjevovima, te “The Sysiphus Revue” (2008.), bebop operu za gospel zbor na libreto Amirija Barake. Prearanžirao je mnogobrojna djela slavnih jazz skladatelja, među ostalima Dukea Ellingtona. Dobitnik je mnogobrojnih priznanja i nagrada, među ostalima Village Voice za najboljeg glazbenika desetljeća (1980.), Bird Award (1986.), Guggenheim Fellowship (1989.) i Danish Jazzpar Prize (1991.). Godine 1989. primio je nagradu Grammy u kategoriji najbolje jazz instrumentalne izvedbe za album “Blues for Coltrane - A Tribute to John Coltrane”.
Odabrana diskografija:
Live at Swet Basil, vol. 1 (Black Saint, 1985.)
World Saxophone Quartet: Live at Brooklyn Academy of Muisc (Black Saint 1986.)
New Life (Black Saint, 1987.)
McCoy Tyner/David Murray/Pharoah Sanders/Cecil McBee/Roy Haynes: Blues for Coltrane - A Tribute to John Coltrane (Impulse!/Universal Music, 1988.)
Ming's Samba (Portrait/CBS, 1989.)
Octet Plays Trane (ENJA/Menart, 2000.)
Miro KadoićMiro Kadoić rođen je 1962. u Zagrebu. Diplomirao je 1986. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu stekavši zvanje akademskog glazbenika - klarinetista. Glazbom se profesionalno počeo baviti ranih 1980-tih svirajući u blues sastavima (Podroom Blues Band) te surađujući s pop-rock glazbenicima (Massimo Savić, Parni Valjak, Voodoobuddha...). Istodobno je započeo svirati u malim jazz sastavima. U nekoliko navrata boravio je u New Yorku gdje se usavršavao na Manhattan School of Music pod mentorstvom Reggiea Workmana i Blue Loua Marinija (Blues Brothers Band). Nekoliko godina bio je solist i prvi saksofonist Plesnog orkestra Radio Zagreba. Istovremeno je vodio male jazz sastave (Kadoić-Križić Ensamble, kvarteti Mire Kadoića). Godine 1993. postao je član Big Banda RTV Slovenija s kojim je snimio niz diskografskih izdanja. Kao član spomenutog orkestra, muzicirao je sa slavnim solistima, među ostalima s Johnnyjem Griffinom, Clarkom Terryjem, Ernieom Wilkinsom, N.H.Ø. Pedersenom, Boškoom Petrovićem, Fritzom Pauerom, Diane Schuur, ali i aranžerima i autorima različitih stilskih usmjerenja, od Herba Pomeroya i Billa Hollmana do Davida Murraya, Michaela Abenea i Marie Schenider. To je ostavilo i trag u skladateljskom radu Mira Kadoića koji pokazuje podjednako zanimanje za tradiciju i inovaciju.
Aktivan je sudionik slovenske i hrvatske glazbene scene te suradnik uglednih glazbenika kao što su Petar Ugrin, Primož Grašič, Ratko Divjak, Kruno Levačić, Saša Nestorović, Davor Križić i Boško Petrović. Član je jazz sastava Boilers All Stars u kojem sudjeluje kao skladatelj, instrumentalist i aranžer. Početkom 1990-tih vodio je kvintet u čijem su repertoaru velikim dijelom njegove autorske skladbe od kojih su neke nadahnute narodnom glazbom Balkana, ali i drugih dalekih lokaliteta (Japan, Arapski poluotok, Afrika). Rezultat tog rada predstavljen je na samostalnom CD-u “Dry” iz 1995. Godine 2008. objavio je i drugi samostalni CD, “Monster in the Garden”. Uz spomenuta izdanja, sudjelovao je u snimanjima albuma drugih poznatih glazbenika, među ostalima Boška Petrovića, Ratka Divjaka, Milka Lazara, Ivana Kapeca, Gabi Novak i sastava Boilers All Stars. Osnivač je jazz kvinteta Ten Directions koji izvodi originalne skladbe i moderna djela svjetski znanih autora kao što su Joe Henderson i Wayne Shorter. Godine 2002. osniva Mirokado orkestar u kojem nastupaju ponajbolji hrvatski i slovenski glazbenici. Nastupao je u programima brojnih jazz festivala (Ljubljanski Jazz Festival, Jazz Lent, Montreux Jazz Festival...). Dobitnik je nagrade “Status” Hrvatske Glazbene Unije za najboljeg alt-saksofonistu Hrvatske u godini 1997., 2006, i 2007. Osim za jazz ansamble, sklada i klasičnu i filmsku glazbu. Njegove skladbe za klarinet postale su redovita literatura glazbenih škola, a zapažen je i njegov rad na dokumentarnom filmu Miroslava Mikuljana “Čuvari mrtvih sela”. Od 2005. redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja. Godine 2008. dobio je nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju jazz skladbu.
Odabrana diskografija:
Dry (Megaton Records, 1995.)
Ten Directions: Vitro (Aquarius Rrecords, 2000.)
Boilers Al Stars: That's It (Cantus, 2002.)
Monster in the Garden (Aquarius Records, 2008.)
Vip Festival OrchestraAntonio Geček – 1st trumpet , Cro
Davor Krizić – 2nd trumpet, Cro
Marko Djordjević – 3rd trumet, Srb
Branko Sterpin – 4th trumpet, Cro
Matjaz Mikuletič – 1st trombone, Slo
Vid Žgajner – 2nd trombone, Slo
Miron Hauser – 3rd trombone, Cro
Luka Žužić – Bass trombone , Cro
Ales Suša – 1st alto, soprano, Slo
Miro Kadoić – 2nd alto, Cro
Saša Nestorović – 1st tenor, Cro
Mario Bočić – 2nd tenor, Cro
Elvis Penava – guitars, Croatia
Sava Miletić – Piano, Srb
Goran Rukavina – Double bass, Cro
Janko Novoselić – Drums, Cro
Blaž Trček - Bar sax, Slo
THE LAST POETS
14.11. u 20:00 sati
The Last Poets je skupina pjesnika i glazbenika nastala u njujorškom Harlemu 19. svibnja 1968., prigodom obilježavanja rođendana Malcolma X-a, a nedugo nakon smrti Martina Luthera Kinga. Svoje su djelovanje zasnivali na idejama afro-američkih aktivista koji su krajem šezdesetih godina prošloga stoljeća sudjelovali u pokretima za ljudska prava u SAD-u te su blisko surađivali s nekim od organizacija koje su se borile za ta načela. Naziv banda preuzet je iz poeme južnoafričkog pjesnika Keorapetsea Kgositsilea koji je poznat po zanimljivom vjerovanju da je jedan iz ere posljednjih pjesnika prije nego oružje preuzme vlast. Grupa je brzo postala poznata po svojim angažiranim političkim i socijalnim temama vezanim uz život i egzistenciju afroameričke zajednice u SAD-u te oštrom prozivanju vlade i priklanjanju militantnim crnačkim skupinama, Crnim panterama. Poput djelovanja Amirija Barake, i djelovanje ove skupine prethodilo je stvaranju poslije megapopularne hip-hop glazbe. Kritičari drže da je bila prototip rapa. Skupinu su utemeljili i prvi su članovi bili Felipe Luciano, Gylan Kain i David Nelson, no s vremenom postava se nadopunjavala, najprije pridruživanjem Abioduna Oyewolea, Umara Bin Hassana, Jalala Nurridina i Suliamna El Hadija. Postava se povremeno mijenjala, a iz albuma u album razvijao se i širio njihov glazbeni pristup koji povezuje poeziju s funkom, soulom i jazzom u širokom smislu. Već prvi njihov album “The Last Poets” zauzeo je poziciju među prvih deset na top ljestvicama u SAD-u. Sljedećim albumom “This is Madness” poigrali su se zabranjivanom poezijom, a album “Chastisment” iz 1973., na kojem spajaju jazz, funk i poeziju, priskrbio im je novi naziv stila - jazzoetry. Album “At Last”, koji donosi spoj free-jazza i poezije, jedini je iz doba vinila koji je dosad objavljen i u kompakt disk verziji. Tijekom osamdesetih, širenjem rap pokreta, povećala se i popularnost skupine The Last Poets kojoj je bio blizak taj stil u zamahu. No, band je imao šire poglede na glazbu te ne čudi suradnja s britanskim post-punk bandom The Pop Group koji je objedinjavao punk s free-jazzom, funkom i reggaeom. Surađivali su i s basistom i producentom Billom Laswellom, pjevačem Georgeom Clintonom te tenor saksofonistom Pharoahom Sandersom. U novije vrijeme skupna The Last Poets ponovno ostvaruje veliku popularnost. Tome je pridonijela i suradnja s poznatim američkim rapperima i glumcima Commonom i Nasom te s politički angažiranom rap grupom Black Market Militia, ali i pjesnicima, među ostalima s Britancem Malikom Al Nasirom. Sastav The Last Poets snimio je dvadesetak samostalnih albuma i mnogobrojne maxi-singlove, a njegovi su članovi sudjelovali na projektima raznih drugih umjetnika. Osim na albumima njihovo je djelovanje zabilježeno na dva filma: “Right On!: Poetry on Film (Original Last Poets)” iz 1971. i “The Last Poets, made in Amerikkka” iz 2008. te u knjizi “On a Mission: Selected Poems and a History of The Last Poets” Abioduna Oyewolea, Umara Bin Hassana i Kima Greena.
Odabrana diskografija:
The Last Poets (Douglas, 1970.)
This Is Madnes (Douglas, 1971.)
Chastisement (Blue Thumb Records/Universal Music, 1972.)
At Last (Blue Thumb Records/Universal Music, 1973.)
Jazzoetry (Douglas, 1976.)
Time Has Come (Mercury/Universal Music, 1997.)
6. Vip Zagreb Jazz Festival
10.-14./11/2010
ZKM
Šesti Vip Zagreb Jazz Festival održat će se od 10. do 14. studenog u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM) i ponovno će predstaviti redom velika imena današnje jazz scene. Tako niz vrhunskih jazz izvođača koji su obilježili dosadašnje Festivale ove godine nastavljaju višestruko nagrađivani izvođači i dobitnici mnogobrojnih priznanja - Saxophone Summit featuring Joe Lovano, Dave Liebman & Ravi Coltrane, Pat Martino Trio, Jason Moran and The Bandwagon, David Murray & Vip Festival Orchestra i The Last Poets. Koncerti se održavaju u dvorani Istra Zagrebačkog kazališta mladih, svi s početkom u 20 sati.
Ovogodišnje izdanje Vip Zagreb Jazz Festivala bit će otvoreno u srijedu, 10. studenog nastupom cijenjene i svjetski poznate skupine
Saxophone Summit koju predvode trojica vrhunskih saksofonista: Joe Lovano, Dave Liebman i Ravi Coltrane. Zagreb će tako nakon 2006. godine ponovno ugostiti velikog Joea Lovana, dobitnika Grammyja i izvođača kojeg je časopis Down Beat ove godine proglasio najboljim jazz umjetnikom, saksofonistom i grupom godine (Joe Lovano US Five).
Večer nakon Saxophone Summita slijedi koncert
Pata Martina, jednog od najvirtuoznijih gitarista u svijetu jazza, poznatog po osebujnom, masivnom zvuku i živopisnim nastupima. Martino je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, a 2004. godine biva proglašen najboljim jazz gitaristom prema izboru čitatelja časopisa Down Beat.
U petak, 12. studenog zagrebačka publika imat će prilike čuti uživo ovogodišnjeg dobitnika cijenjene MacArthur Genius Award
Jasona Morana. Ovaj mladi klavirist i skladatelj, poznat kao glazbenik suvremenog jazz pristupa, dobitnik je nagrade Udruženja jazz novinara za glazbenika u usponu, a prema glasovanju kritičara Down Beata više godina za redom vodeći je u kategoriji Zvijezda u usponu karijere.
Program ovogodišnjeg Festivala donosi nastup još jednog velikana jazz glazbe, jednog od najproduktivnijih jazzista današnjice i dobitnika Grammyja,
Davida Murraya. Tenor i sopran saksofonist, bas klarinetist, flautist, skladatelj i aranžer Murray je poznat kao svestran glazbenik koji snima albume u raznim podžanrovima jazza i drugim glazbenim stilovima. Nastupit će u subotu, 13. studenog zajedno s Vip Festival Orchestra, u čijem su sastavu izvođači iz Hrvatske, Srbije i Slovenije: Antonio Geček, Davor Krizić, Marko Djordjević, Branko Sterpin, Matjaz Mikuletič, Vid Žgajner, Blaž Trček, Miron Hauser, Luka Žužić, Ales Suša, Miro Kadoić, Saša Nestorović, Mario Bočić, Elvis Penava, Sava Miletić, Goran Rukavina i Janko Novoselić
Festival je započeo 2005. godine, a svake godine zagrebačkoj publici predstavlja svjetska jazz imena. Tako su do sada nastupili: Ron Carter Foursight, Jack Dejohnette Quartet, World Saxophone Quartet, Archie Shepp Quartet, Joe Lovano Nonet, James Blood Ulmer And Memphis Blood Blues Band feat.Vernon Reid, The Pee Wee Ellis Assembly, Wayne Shorter Quartet, Chick Corea And Bela Fleck, The Joshua Redman Trio, Ornette Coleman 3 Bass Quintet, Matija Dedić Trio, Roy Haynes Quartet, Dave Holland Quintet, Kurt Elling Quartet, Brad Mehldau Trio, Sonny Rollins Sextet, Branford Marsalis Quartet, Terence Blanchard Quintet. Od 2008. godine Vip Zagreb Jazz Festival dio je međunarodnog multikulturalnog projekta Jesen u Zagrebu - Yes Zgb.
Ulaznice Ulaznice su u prodaji od ponedjeljka 25. listopada 2010. na blagajni ZKM-a, Teslina 7. Radno vrijeme blagajne je radnim danom od 10 do 20 sati, subotom od 10 do 14 sati, tel. 01 4872 554, 4874 582.
Cijena ulaznicaZa sve koncerte cijena ulaznica iznosi 150 / 100 kn.
Kontakti info@zagrebjazzfestival.com
Početna stranica 
