Petak:
Lagano smo u petak predvečer krenuli prema Rijeci da bismo u grad došli oko 22h. Parking smo našli relativno bezbolno na velikom parkiralištu kraj Rječine. Do bivše tvornice papira bilo je nekih 15ak minuta hoda. Kontrola na ulazu je više-manje bila bezbolna i oko 23h smo bili unutra. Na manjoj „Hartera Hotel“ pozornici svirale su kantautorice Mika Male i Nina Romić i tu sa baš i nismo dugo zadržali, te smo otišli na Atari Teenage Riot koji su prašili na glavnoj pozornici. Njih troje, 2 lika plus superzgodni komad, rokali su hardcore/breakcore kaos kako samo to oni znaju. Meni je to zvučalo takotako iako im se energičnost i strast ne mogu poreć. Velik problem je bio i ekstremno glasan razglas, ali sam mislio da je to stvar Atari Teenage Riota i njihove hardcore brije. Ipak, to nije bio slučaj jer je zvuk bio preglasno i loše namješten na obje glavne pozornice tijekom cijele večeri i to je solidan minus organizatorima. Zbog lošeg zvuka, i nisam baš doživio mjuzu nešto posebno. Od ostalih izvođača poslušao sam Fuck Buttonse koji su solidni i sviraju nekakvu kombinaciju rocka i elektronike i malo podsjećaju na uvjetno rečeno Underworld u rokenrol izdanju, a na glavnoj pozornici poslušao sam malo Duke Dumonta i to je bilo solidno prvih pola sata kad je vrtio nekakvu raskiseljenu konstantno dizajuću briju nakrcanu sirenama i kojekakvim acid zvukovima, ali ipak je nakon tog obećavajućeg početka otišao na nekakvu prosječnu techno varijantu. Na Music Academy pozornici je sudeći po line up-u trebao bit dubstep, ali sve šta sam tamo čuo (doduše u prolazu) je bio electro-house, dok se na Ambasada Gavioli flooru vrtila najgora mjuza koju sam valjda čuo u zadnje vrijeme. Nekakav bijedni isprdak od zastarjelog house zvuka. Oni likovi se definitivno ne bi trebali baviti dj-ingom. Baš užasna glazba. Malo poslije 4 ujutro smo otišli. Moram još napomenut da je sve vrvilo od policije. Nisi mogao proći 20 metara a da ne naletiš na policajca, a čestu su se prešetavali u grupama od po 5-10 ljudi i stvarno su djelovali pomalo zastrašujuće. Nevjerojatno je to da građane vlastite zemlje i ponekog turista doživljavaju kao kriminalce i u najgorem slučaju teroriste. Stvarno su pretjerali. Nemam ništa protiv da policija stoji na festivalskom ulazu, ali onako bezobrazno se prešetavat i uznemiravat ekipu stvarno nije u redu. Stajali su kraj onih pokretnih ToiToi zahoda i vrebali kao zadnji pervertiti. Znam da nisu vrebali curice nego eventualno ekipu sa ilegalnim supstancama, ali u tom slučaju neka to rade detektivi u civilu a ne ove gorile specijalci. Ok, nisam vidio nijedan incident s njima, ali jednostavno čovjek se osjećao nesigurno a ne sigurno kad je vidio toliko policije. Samo sam čekao da negdje grune bomba.

Subota:
Nakon cjelodnevnog kupanca u Kostreni sa pogledom na brodogradilište, slijedio je lagani obrok i odlazak na Harteru. Došli smo skroz rano (malo poslije 21h) i to se pokazalo kao pun pogodak. Na manjoj pozirnici svirali su Orange Strips i to bezveze. Ima ih previše u bendu. Koji će im klinac dva basa i dvije gitare kad im ničem ne služe. Ok, nisu toliko loši ali nisu ni puno više od običnog prosjeka. Istovremeno, na glavnoj pozornici počeo je Quasarr, meni potpuno nepoznat bend. Sve šta sam o njima znao je da su domaća ekipica. I tako valjamo se na divovskom kauču iznad glavne pozornice i vrlo brzo zaintigriran onime što sam čuo, silazim dole i imam ne samo što čut, nego i vidjet. Quasarr je bend od 10 članova: odličan muški vokal, gitara, bas, dva lika na sintevima/kompovima/efektima, bubnjar, jedna prateća vokalistica i tri osobe na violinama. I da to ne bude sve, usred koncerta se na pozornicu popeo pravi pravcati zbor i funkcionirao kao masivni prateći vokal. Glazba im je dosta eklektična kombinacija trip-hopa, post rocka i plesne elektronike uz dosta psihodeličnih sekvenci. Pretpostavljam da je tako i na anosačima zvuka a ne samo uživo. Uglavnom odličan i ozbiljan bend. I da, zvuk je drugi dan bio neusporedivo bolje namješten pa se moglo u potpunosti i nesmetano uživati u mjuzi. Nakon njih, na pozornicu se popeo TBF i odradio solidan posao. Vrlo dobro sviraju i zvuče dosta rokerski, ali kao da nešto fali u svemu tome. Možda strasti?...Usred koncerta smo se spustili na manju pozornicu jer je uskoro trebao početi bend zbog kojeg smo u principu i došli: Garcia plays Kyuss. Ipak, prije toga uspjeli smo čuti i zadnjih nekoliko minuta koncerta riječkih metalaca: Father. I to je bilo stvarno bezveze: kopija kopijine kopije. I tako, kako se topilo 30 minuta pauze između koncerata i probližavalo se vrijeme početka glavnog događaja ovogodišnje Hartere, počeo sam se osjećati kao zadnji tinejdžer prije nastupa omiljenog benda. I onda je počelo, pive su poletjele u zrak, rifovi su ispunili prostoriju…I uslijedilo je blago razočaranje kad je Garcia nakon prve instrumentalne stvari sa svojom škembicom došao na stejdž. Mislio sam si, o ne, još jedan deda koji nema pametnijeg posla nego svira iz čiste dosade…Ali, na svu sreću, grdno sam se prevario. Bend je u klasičnoj postavi bubanj/bas/gitara/vokal nakon prve 2-3 stvari petljanca, jednostavno razvezao papke i rasplesao sve prisutne. Ne sjećam se kad sam tako divljao na rock. Odsvirali su valjda sve Kyuss hitove koje je publika uglavnom sastavljena od poznavatelja opusa ovog kultnog stoner benda, nagradila općom vriskom i divljim plesom. Još kad je krenuo „Demon Cleaner“ i nekih pola sata njihovih sporih i psihodeličnih brija…Na kraju, trebali su ih otjerati sa stejdža, jer je satnica na festivalima teško promjenjiva, a imao sam osjećaj da bi svirali još satima da su mogli. Najbolji koncert ove godine. Pročistio sam uši i dušu valjda za sljedećih nekoliko mjeseci… Zanimljivo je kako je usred koncerta Garcia primjetio kako svi piju pivo ali i kroz smijeh dodao: „i don't smell anything“…Što nije ni čudno s obzirom na prije navedeno opsadno policijsko stanje na festivalu….Nakon toga, jednostavno mi je sve bilo bezveze. Nikako se nisam mogao skinuti sa stoner frekvencije i večer sam do kraja proveo u zujačini. Moderat je bio u redu, ali niš spektakularno, Bambi Molestersi ok ali sam ih slušao 10 minuta, Klaxonsi dosadni boy bend, a Digitalism bijedni didžejevi koji tehnički još i nisu loši, ali selekcija (kombinacija nekakvih haus poskočica i kojekakvih hrtića-hitića) im je toliko jadna da nisu ni za vrtnju u obližnjem dvorištu a kamoli na glavnom stejdžu. Na ova dva elektronska floora sam proveo vrlo malo vremena u subotu, tako da stvarno ne mogu komentirat. Ljudi je bilo duplo više nego u petak. Da nije bilo Kyuss koncerta, Hartera bi u glazbenom smislu sveskupa bila bačen novac i gubljenje vremena. Ipak, možda sam malo prestrog...

Lijep rivju, nema sto..

Upravo kako si primjetio, ovogodisnja Hartera je djelovala, a ocito i bila, podosta nezanimljiva, tako da, unatoc proslogodisnjem odusevljenju placeom, ekipom, zajebancijom i cjelokupnim festom, ove godine nisam bio nesto posebno prenabrijan na odlazak u Rijeku..