Bili smo na InMusic-u i iako ovogodišnji line up realno nije bio preobećavajući, nikako nam nije žao što smo bili. Krenimo redom:
Ponedjeljak:Prvi dan smo otišli u izvidnicu i da se malo snjušimo s ambijentom. Na ulazu nije bila neka pretjerana gužva i začas smo se našli unutra. Radila je samo glavna bina na kojoj smo u tom trenutku naletili na
TBF i odslušali zadnjih pol sata koncerta. Nakon toga su na teren izašli grunge dinosauri:
Alice In Chains. I buć: iznenađenje, novi pjevač koji je zamijenio pokojnog
Layneja Staleyja, zvuči gotovo pa identično tako da je sa zvučne strane sve bilo dosta autentično. Ipak, koncert je bio samo prosječan sa ziheraškom set listom, da bi na kraju završili sa
Would? i
Roosterom. Vrhunac koncerta je bio
Man in the box. Ipak, novi pjevač nema baš neku karizmu i nije nešto posebno vodio priču kroz svirku. Čovjek jednostavno izgleda prefunky
za
Alice In Chains. Mislim da bi im bilo bolje da su na audiciji za bend tražili skroz novog čovjeka a ne
Layneyevu vokalnu kopiju. Sljedeće godine želim
Soundgarden na festivalu. Nakon koncerta smo otišli doma. Ipak je bio prvi dan.
Utorak:
Drugi dan dolazimo oko 21h i nažalost propuštamo
Morcheebu. S obzirom da sam bio dosta rashodovan u utorak, i dojmovi su dosta zbrkani.
Svašta sam poslušao u prolazu a konkretno ništa.
LCD Soundsystem je bio vrlo dobar,
!!! isto tako skroz solidno dok je
Billiy Idol bio smiješno loš. Točno se osjeti na bini tko je gažer i svira samo zbog para, a tko uživa.
Billiy Idol je na bini samo zbog para. I glumi zvijezdu. I ima privatne redare. Krele. Onda sam otišao na
Pendulum, i imao sam šta i vidit: ogromno polje kuruze
. Jednostavno mi nije jasno šta ljudi vide i čuju u tom bendu i apsolutno mi je nejasno čemu taj hype oko njih. Scenski nastup ok, energični su i sve to, ali mjuza je katastrofa. Nešto kao drum'n'bass
Colonia. Čak ti i dođe da malo proplesuckaš, ali su toliko iritantni s mjuzom da se duže vrijeme nije moglo izdržat. Još kad su uletavali sa onim ljigavim MTV baladoidnim hrtić hitićima...Nakon završetka koncerata ljudi su otišli kućama, a neki su i ostali u dj šatorima. Mi smo bili među ovim drugima. U InBass šatoru je vrtio
L-VIS 1990 i to nekakvu bezveznu i dosta iritantnu kombinaciju broken beata i elektro hausa. Nakon njega je
Juice loše počeo sa dosadnom techno kuruzom u koju je uspio ubacit i inače odličan
Plastikmanov Spastik u
Dubfireovom remiksu koji je uspio loše zvučat zbog ostalih groznih stvari u miks okruženju. U Absolut šatoru je vrtio
Rainer Truby, kojeg se sjećam još od pred sto godina sa
Kontrapunkta, i mogu reć da vrti isto kao i tada: solidni latin-jazz-house-broken beat mješavinu sa dosta perkusija i to nije bilo loše ali niti nešto spektakularno. Otišli smo doma. Pješke. Riknuo sam. Preko sat vremena guslanja. Još me i danas noge bole.
Srijeda:Opet dolazimo oko 21h. Taman na vrijeme da poslušamo i vidimo uvjerljivo najbolji gig na festivalu. Odmah mi je bilo jasno da ćemo imat posla sa nečim posebnim i čarobnim čim sam vidio količinu narančaste opreme koju su
The Flaming Lipsi donijeli na binu. I sve je izgledalo retro i analogno i baš super. I onda je počeo koncert. Mislim da je to najbolji početak nekog koncerta koji sam vidio. Pjevač u velikom balonu brije po publici koja ga bacaka simo tamo i nekako na kraju uspijeva vratit na binu. I onda je krenula gomila balona i papira i pirotehnike i svašta nešto, sve za trajanja prve instrumentalne stvari. Nevjerojatno je kako se odmah osjetila ekstra pozitivna vibracija u cijeloj publici. Svi su bili nasmiješeni od uha do uha. Teški PLUR
u zraku
. Ispočetka su odsvirali energičnije uz opasni kraut ritam da bi u sredini koncerta malo usporili i prema kraju opet krenuli sa energetskim prog-kraut izbojima. Pjevač je puno pričao s publikom i baš se vidjelo kako uživa u komunikaciji i kako voli svoj posao. A frajer je žešći frik i bilo ga je gušt gledat na stejdžu. Cijelo vrijeme je nešto petljao sa balonima, papirićima pa opet polupirotehnikom, i da, prvu (tj. drugu) stvar je otpjevao na megafonu. Super fora. U jednom trenutku je obukao stroboskop
, a nakon toga je stavio ogromne gumene/plastične ruke iz kojih su šibali laseri koje je najprije uperio u disko kugle na stropu koje su raspršile zrake i stvorile zaista spektakularan ugođaj. Sa strane na bini konstano je plesalo 20-30 ljudi obučenih u narančasto te su i oni dodatno dinamizirali priču. Sveskupa,
The Flaming Lipsi su u zrak isporučili ogromnu dozu čiste ljubavi. Hvala im.
Nakon toga, malo zujanja do irske punk verzije
Poguesa (
Flogging Molly) te bezveznih
New Young Pony Club te povratak na
Massive Attack. Bina je izgledala identično kao i na nedavnom konceru u Domu sportova, ali je u mračnom festivalskom okruženju sveskupa puno bolje funkcioniralo. Odsvirali su vrlo sličnu setlistu, samo možda malo kraću. I dobro su zvučali. I izgledali. Još da nije bilo vriske debele crnkinje na
Unfinished Sympathy...Ali šta ćeš, hit je hit
. Nakon toga smo još svratili do InBass šatora gdje su vrtili
Eddy Ramich i
Simbad nelošu broken beat varijantu, ali smo ubrzo otišli doma zadovoljni viđenim i odslušanim. Na putu smo vidjeli i zanimljivost u obliku Silent šatora na kojem je ekipa na slušalice brijala na tri različite vrste mjuza i u jednom trenutku, ne čuješ ništa a ekipa skače kao sumanuta i to samo oni sa zelenim slušalicama. Malo mi je to autistično izgledalo, ali šta sad, svaka budala ima svoje veselje
.
Sveukupno je InMusic dobra stvar i treba ga biti u Zagrebu. Bilo je nekih odokativnih 15-20 tisuća ljudi. Još kad bi dodali ekstra elektronsku binu za bendove tipa
Underworld i slično te noćni šator (koji neće bit u onoj groznoj bijeloj boji kao na zadnjoj seoskoj fešti) na kojem će se vrtit normalna elektronika (čitaj dubstep, breakbeat, dnb, psihodelija) a ne ove uglavnom ljigave haus varijante. Eto, InMusic može sjest uz ocjenu vrlo dobar.
Početna stranica 
...samo treba imat prikladan mikser sa mono splitom ili nečim sličnim 
